Home Hrvatska 6. MJESECI OD UPITA U VEZI NAVODNOG ZLOČINA HRVATSKIH GRANIČNIH POLICAJACA

6. MJESECI OD UPITA U VEZI NAVODNOG ZLOČINA HRVATSKIH GRANIČNIH POLICAJACA

0
6. MJESECI OD UPITA U VEZI NAVODNOG ZLOČINA HRVATSKIH GRANIČNIH POLICAJACA

02. rujan, 2019.

‘Petnaestogodišnje dječak, Afganistanac, preživio je tešku fizičku i psihičku torturu službenih državnih organa Hrvatske! Izdvojen je iz skupine migranata, pa pretučen na samoj granici… Nakon toga je odveden i zatvoren u  u prostoriju gdje su ga tukla čak četiri pripadnika Granične policije!’ – čitam zapanjeno tekst na jednom ‘hrvatskom’ mainstream portalu poznatom po tome da je osnovan novcem dobivenim od zaklade ‘Otvoreno društvo’ Georga Sorosa, a već godinama s njega isijava mržnja prema svemu što ima hrvatski predznak. Hrvatska policija im je jedna od glavnih meta.

Ipak, priča na prvu zvuči autentično, pa nastavljam:

‘Tako prebijen i skinut do gola, ležao je i jecao od boli, dok su hrvatski policajci pod prostorije polijevali vodom. Nakon toga su elektrošokerom dodirivali vodu što je kod djeteta izazvalo neopisive bolove i pao je u nesvijest!’

Autor teksta koji je u tom trenutku bio glavni materijal na tom portalu, ogradio se doduše, pozvavši se na svoje izvore – srpski N1 i KIRS – ‘Komisiju za izbeglice i migracije Republike Srbije’, službenog tijela osnovanog od Vlade susjedne nam države.

‘U tom stravičnom incidentu dječak je zadobio prijelom rebara s unutarnjim krvarenjem, hematome glave te je izgubio dosta krvi’, zaključuje se u tekstu uz navođenje kako je potom protjeran natrag, preko granice u Srbiju gdje mu je u Prihvatnom centru pružena liječnička pomoć.

Čitam tekst, pa pokušavam zamisliti scenu u kojoj petnaestogodišnjaka četiri kršna granična policajca prebijaju, pale elektrošokovima, pa ga prebijenog, golog, slomljenih rebara i s unutrašnjim krvarenjem tjeraju kroz polja natrag pješice. Užas! Šaljem bijesan prijatelju policajcu koji se bavi upravo tim stvarima tekst s pitanjem – ‘Pa kako je to moguće? Zašto ste takvi?’

Ubrzo mi zvoni mobitel:

‘Gledaj, ovdje je toliko razvidno kako je riječ o laži da je glupo bilo što objašnjavati. A i da ja vidim kako moj kolega to radi dječaku, prvi bi mu pucao u koljeno!’, kaže.

No još uvijek nisam siguran, pa započinjem vlastitu istragu. Pronalazim web stranicu KIRS-a i šaljem im upit u kojem tražim detaljnije informacije, eventualnu liječničku dokumentaciju, točne lokacije i slične detalje. No niti nakon dva dana odgovor ne stiže. Pa, budući da je riječ o državnoj agenciji strane zemlje, dva dana kasnije šaljem upit i Veleposlanstvu Republike Srbije u Zagrebu:

MAIL AMBASADI R. SRBIJE U ZAGREBU

04. RUJNA 2019.

Poštovani,

obraćavam vam se s molbom za pomoć uvjeren da ćete mi izaći u susret. Ja sam Robert Valdec, slobodni novinar, objavljujem u brojnim hrvatskim i inozemnim medijima, a u pripremi je i moj vlastiti portal koji će, nadam se, uskoro ugledati svjetlo dana.

Povod za ovu molbu je sljedeći: Neki hrvatski mediji objavili su prije nekoliko dana vijest pozivajući se na informaciju objavljenu 01. 09. na web stranici KIRS – Komesarijat za izbeglice i migracije Republike Srbiije, dakle službenom tijelu Vlade RS. (link na tekst). 

Budući da se u toj informaciji nekritički, bez pozivanja na izvore i dodatnih informacija iznose teške optužbe na rad službenih organa reda RH koje prelaze i u domenu krivičnih dijela i međunarodnog skandala, izlaže se poruzi Republika Hrvatska i njene institucije i proglašavaju kriminalnima, ljubazno sam putem web-a KIRS-a zamolio za dodatna pojašnjenja. Između ostalog, molio sam za izvor informacije, eventualnu foto i medicinsku dokumentaciju, informacije o tome što se naknadno događalo s oštećenim osobama-migrantima, jesu li zbrinuti u RS i sl.

Kako niti do sada nisam dobio nikakav odgovor, a informaciija je još uvijek na njihovom sajtu, zanima me je li to i službeni stav i informacija Vlade RS čije je KIRS tijelo, budući da, ponavljam, u tekstu nema pozivanja ni na kakav izvor.

U nadi da ćete udovoljiti mojoj zamolbi i odgovoriti mi na pitanja,

srdačno vas pozdravljam!

Robert Valdec

Upit sam poslao u srijedu, 04. rujna, očekujući da ću barem do petka dobiti nekakav odgovor. Ali niti od KIRS-a, a niti od Veleposlanstva RS odgovor nije stigao. Niti do petka, a niti do ponedjeljka, kada odlučujem poslati službeni upit nadlećnim institucijama Republike Hrvatske. Isti tekst šaljem i službi za odnose s javnošću MUP-a, ali i Ministarstva vanjskih i europskih poslova koje je i bez mog dopisa bilo dužno reagirati. Za svaki slučaj, upit odlazi i na adrese Vlade RH i Ureda predsjednice RH. Pitam sljedeće:

MAIL MUP-u RH, MVPEI, Vladi RH i tadašnjoj Predsjednici RH

09. RUJNA 2019.

Poštovani,

Ja sam Robert Valdec, slobodni novinar. Godinama se bavim najvećim dijelom vanjskopolitičkim temama, a posljednjih godina posebno i problemom migracija i migranata – teme zbog koje sam proputovao od Pakistana, Iraka, Sirije, Turske, Grčke, Makedonije, preko Srbije, BiH, Mađarske, Austrije, Njemačke, Francuske, Belgije sve do Švedske.

Naravno tu sam problematiku posebno obrađivao i u mojoj, Republici Hrvatskoj.

Poznata mi je, dakle, vrlo dobro problematika migranata na našem području, u suradnji s hrvatskom policijom u više sam navrata obilazio granicu, prelazio u susjedne BiH i RS, kao što mi je poznata i profesionalnost naše policije i svi problemi s kojima se susreću na terenu, kao i činjenica da tretman u većini medija, po mom iskustvu s terena, nema veze sa stvarnošću i vrlo se često ta tematika obrađuje na senzacionalistički način s ciljem blaćenja RH i njenih institucija, posebice policije. Jasni su mi i poznati i motivi i nalogodavci, i ‘izvođači radova’, no to mogu elaborirati drugdje, ukoliko ikoga zanima.

Ovaj dopis odnosi se na konkretan slučaj. Naime, 02. Rujna 2019. Godine portal Indeks objavljuje tekst pod naslovom: ‘Srpska komisija: Hrvatski policajci su skinuli dječaka migranta i puštali struju’

U tekstu se, između ostalog, implicira nezakonito postupanje hrvatske Granične policije, nanošenje teških tjelesnih ozljeda maloljetnoj osobi i još koješta.

Tekst je taj hrvatski portal prenio izravno sa http://www.kirs.gov.rs/ – službene web stranice  ‘Komesarijata za izbeglice i migracije Republike Srbije’, tijela koje je sastavni dio Vlade RS, odnosno ‘posebna organizacija u okviru državne uprave RS’.

KIRS taj tekst objavljuje neposredno prije nego što će ga prenijeti hrvatski portal (što ne mora, ali i može značiti da je riječ o koordiniranoj propagandnoj operaciji).

Istog dana po objavi u RH, 02.09., upućujem službeni novinarski upit KIRS-u tražeći dodatna pojašnjenja i objašnjenja. Kako mi nikakav odgovor nije stigao, nakon dva dana posebnim dopisom isto tražim od veleposlanstva RS u Zagrebu koje je diplomatsko predstavništvo Vlade RS, a koja je, pak, izravno nadređena KIRS-u.

Međutim i veleposlanstvo se oglušilo na moj dopis, a sporni tekst, u kojem, između ostalog, ‘posebna organizacija u okviru državne uprave RS’ (citiram): ‘Komesarijat  za izbeglice i migracije  izražava zabrinutost i zgražavanje nad ovakvim postupcima, te upozorava predstavnike međunarodne zajednice na enormnu primenu nasilja hrvatske granične policije, kao i na  flagrantno kršenje ljudskih prava. Hrvatski zvaničnici su izjavili  da zaštita državne granice  podrazumeva ponekad i određene oblike nasilja, što predstavlja kršenje zakona i  preuzetih međunarodnih obaveza države koja je članica EU. Komesarijat upućuje apel međunarodnoj zajednici da svojim autoritetom pomogne da se prestane sa tako neljudskim ponašanjem, podseđajući da svako lice koje se zatekne na teritoriji neke države ima pravo da zatraži azil, i da uđe u azilnu proceduru’,

I dalje stoji na njihovim službenim stranicama.

Poštovani, ovo je tek posljednji u nizu sličnih slučajeva, s tom razlikom da ovaj put RH i njene institucije, uz dio medija, ne optužuju kojekakve ‘nevladine udruge’, već je riječ o optužbama i to teškim koje iznosi službeno tijelo susjedne države na račun RH pritom ‘apelirajući na međunarodnu zajednicu…’!

Shodno svemu tome, ovaj slučaj ne smatram samo još jednim ‘incidentom’, još jednim propagandnim napadom na RH i njene institucije, ne samo još jednom paraobavještajnom operacijom u režiji ‘nevladinih udruga’, već teškim i ozbiljnim diplomatskim incidentom.

Stoga od nadležnih ministarstava i državnih institucija tražim očitovanje o ovom slučaju – je li istražen, jesu li uopće s njim upoznati, što su poduzeli, a ako nisu ništa (što mi se, nažalost, čini kao najizglednija varijanta) namjeravaju li? Gledaju li na to kao izdvojen incident ili vide kako je riječ o slaganju šireg, međunarodnog, konteksta koji će, po mom dubokom uvjerenju, ukoliko se odlučno ne spriječi, rezultirati vrlo loše po interese i budućnost moje zemlje i mog naroda.

Uz poštovanje,

Robert Valdec

Slobodni novinar

05. OŽUJKA 2020.

Od ‘incidenta’ iz ljeta prošle godine prošlo je, dakle, više od 6 mjeseci. Kao što sam i naveo u pismu ministarstvima unutarnjih i vanjskih poslova, Vladi RH i Uredu predsjednice, niti onda, a niti do danas, niti KIRS, a niti Veleposlanstvo Republike Srbije nije odgovorilo na moje upite.

No odgovor nisam, unatoč tome što u Republici Hrvatskoj postoji Zakon o pravu na pristup informacijama, dobio niti sa jedne od adresa na koje sam poslao upit!

Toliko o tome tko sve i za što prima plaću iz državnog proračuna u koji svi mi uplaćujemo teško zarađen novac.

Ali vratimo se ‘incidentu’, odnosno ‘petnaestogodišnjem Afganistancu – migrantu’ čija je navodna sudbina pokrenula cijelu ovu priču:

‘Niti uz puno mašte, ne mogu zamisliti kako je tehnički izvedivo elektrošokerom izvesti ono što se navodi u tom tekstu’, kaže mi Robert Čulina umirovljeni inženjer elektrotehnike iz MORH-a.

Slične sam odgovore dobio od još nekoliko sugovornika kompetentnih za stručna pitanja o strujnim udarima. Konzultirao sam stručnjake za svaki slučaj, premda mi je bilo jasno kako je riječ o najobičnijoj izmišljotini kojoj je cilj demonizacija hrvatske policije.

Slučajni Youtuber koji najvjerojatnije nije idoktriniran nikakvim domaćim utjecajem uživo pokazuje što se događa kad struju iz elektrošokera pustite u vodu u kojoj je njegova vlastita ruka (2 različita modela)

A priča za sebe su i ozljede koje su ‘petnaestogodišnjem Afagnistancu’ nanijeli, kako je tvrdio KIRS, a istovremeno to na velika zvona objavili ‘hrvatski’, ali i strani mainstream mediji, ‘nevladine udruge’, aktivisti…

‘Zadobio je prelom rebara sa unutrašnjim krvarenjem, hematome glave i izgubio dosta krvi…’

S takvim je ozljedama, kada je došao k svijesti od ‘elektrošokova’, dječak gol, prebijen, pješice uspio preći granicu kroz polja i vratiti se u prihvatni centar udaljen desetak ili više kilometara.

Impresivno.