Srijeda, 22 rujna, 2021

Basna o konjima i njihovim govnima, Europskoj uniji, hrvatskom vazalstvu, nizinskoj pruzi, Kinezima, dampingu i glistama…

Autor:

Kategorija:

‘Što, opet si došao kod nas u nabavku po našim, dampinškim cijenama?’, smijući se pitao me neki dan Riđan, pa se uozbiljio: ‘Nemoj nikom reći da za par jabuka i desetak kockica šećera dobiješ tri pune vreće naših govana jer bi to moglo doći i do Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, ali i do Brisela! Onda smo nadrapali i mi i ti! Vidiš kako su navalili na Kineze…’, započeo je.

Umjesto da nam prugu izgradi kineska kompanija, zbog sumnje da je njihova cijena ‘dampinška’, RH će isti posao platiti gotovo duplo skuplje Austrijancima. Logično? Je. U Hrvatskoj.

‘Ne razumijem se baš u ekonomiju, a još manje u te dampinge. No vi konji, siguran sam, znate o tome još manje. Zato, ne seri! Zapravo, oprosti, serite što više!’, prekinuo sam ga pružajući mu dlan s kockom šećera koju je pohlepno pojeo.

Na taj ranč dolazim godinama. Odmor je za dušu. Porazgovaram s konjima, pas se istrči, s prijateljem stresemo po jednu domaću, pa uzmemo vile i plastične vreće, te iza štale, s velikog brda konjskog gnoj, napunimo tri, četiri njih. Jedan dio doma iskoristim za vrt, nešto stavim pod voćke i čemprese, a ostalo rasipam u veliki komposter koji sam napravio i u koji ubacujem organski otpad i konjski gnoj – hranu kojom hranim moje vrijedne kalifornijske gliste koje mi za uzvrat od svega toga proizvode prvoklasni humus – organsko gnojivo kojim prihranjujem vrt, cvijeće, voćke…

S ove hrpe konjskog gnoja uzimam gnojivo po dampinškim cijenama za vrt, voćke, ali i za svoje kalifornijske gliste

I ovaj put sam napunio tri velike vreće, strpao ih u prtljažnik, pa ‘proizvođače’ gnoja otišao počastiti s još pokojom kockom šećera.

‘Pazi da te ne ulovi nekakva inspekcija jer smo u nevolji i mi i ti. Mogli bi nas ganjati i iz Europske komisije!’, upozorio me jedan od konja.

‘Pa kakvoj vražjoj nevolji? Došao sam natrpati tri vreće vaših govana, kakve veze s tim ima nekakva inspekcija, a još manje mi je jasno što s vašim govnima ima Europska komisija? O čemu pričate?’, sad su me već zainteresirali.

‘Prvo, mi u guzicama nemamo fiskalne blagajne, pa ti prema tome, ne možemo izdati račun. Zaustavi li te inspekcija, platiti ćeš kaznu i ti i mi, a dobiti ćemo i Rješenje o zabrani sranja na bar mjesec dana. Konjsko gnojivo iz uvoza prodaje se u trgovinama po vrtoglavim cijenama, pa smo mi tim konjima strancima, nakupcima, prekupcima, uvoznicima, distributerima, ali i Poreznoj upravi, nelojalna konkurencija. Seremo po dampinškim cijenama, kako bi ti to objasnili eurobirakrati.’, objasnio mi je. Zapravo pokušao objasniti. Jer još mi taj vražji damping nije bio jasan.

Konj mi je održao zanimljivo predavanje iz ekonomije, s naglaskom na stroge zakone Europske unije o dampingu

‘Pa da, ti ne čitaš mainstream medije previše i sigurno nisi primijetio kakav je skandal nastao oko modernizacije izgradnje nizinske pruge Hrvatski Leskovac – Karlovac. Kineska kompanija dala je ponudu gotovo dvostruko jeftiniju od ostalih ponuđača, uzjogunila se Europska komisija, naše Ministarstvo prometa, ostali ponuđači… Svi vrište: To je damping, ne može to tako! I izgleda da ćete na koncu umjesto 1.28 milijarde, tu prugu platiti austrijskom Strabagu skoro 2 milijarde kuna. Izgleda da vam se može, glavno da nije damping, hahaha…’, zarzao je oblizujući se, pa zašutio i digao rep. Čuo sam kako istovaruje novu porciju proizvoda koji ovdje na ranču dobivam po dampinškim cijenama. Bacio sam pogled iza njega i zaključio kako bi samo za tu hrpicu u trgovini morao platiti barem 30-ak kuna.

Zašto bi platili 1.2 milijarde, kad možemo 1.85 milijardi kuna? Pa bar kod nas ima novca na bacanje.

‘Možda njemački, francuski, poljski ili, ne znam koji drugi konji, seru kvalitetnije od vas?’, pokušao sam biti duhovit.

Samo su me s prijezirom pogledali.

Gornji je uvozni skupi, dole je naš, domaći – besplatni… Ali…damping je vrag.

Na putu kući, stao sam ispred jednog, naravno stranog supermarketa u kojem nabavljam pijesak za mačji toalet, a i psu ponekad kupim po koju konzervu, da imam ako mu ne stignem sam pripremiti obrok. Prolazeći pokraj odjeljka s mesnim prerađevinama u hladnjacima, primijetio sam natpise ‘Akcija!’, ‘Povoljno!’, pa se malo zadubio u deklaracije na pakiranjima svježeg mesa. Zemlje porijekla: Nizozemska, Njemačka, Austrija, Poljska, Mađarska… I sve je jeftinije od domaćeg. Pa kod kuće, nije mi vrag dao mira, proguglao kolika je otkupna cijena po kilogramu, na primjer, svinjetine koju tamošnjim seljacima plaćaju proizvođači. Potom usporedio s otkupnim cijenama kod nas. I više mi ništa nije bilo jasno. Naime, njemački svinjogojac dobiva istu cijenu po kilogramu kao i naš uzgajivač iz Slavonije. No u trgovini je ta ista njemačka svinjetina osjetno jeftinija od naše domaće?

‘To je damping, ali o tom se dampingu ne smije pisati. Njemu njegova država daje poticaje za hranu i opremu, daje i klaonicama i distributerima… Tako potiču izvoz, ali i upropaštavaju naše proizvođače. I ne samo za mesa. Misliš da meni ne bi bilo isto da serem u hrvatski pijesak, a ne u ovaj uvozni, tko zna od gdje je? Ali, vi Hrvati, izgleda, niste u stanju ni zapakirati pijesak u kutiju…’, rekla mi je Manja, moja mačka.

Ljutit, otišao sam u dvorište, pa krenuo istovarivati konjski, dampinški, gnoj u komposter. U jednom trenutku iz jednog je kuta promolila glavu jedna od mojih glista.

‘Hraniš nas konjskim drekom, a mi ti proizvodimo humus. Za sitnu lovu dobivaš visoko kvalitetni vrtni humus…, to je damping!’

I moje se gliste bune zbog dampinških cijena, a kako neće birokrati iz Europske unije?

‘Začepi, zavuci se natrag i jedi govna! Inače te vodim u ribičiju!’, podviknuo sam iznervirano. Nestala je u sekundi.

Pročitajte više

Povezani članci