Treći dan moje karantene polako je na odlasku i, za sada je sve bez ikakvih problema. Umjesto jutarnje kave u lokalnoj birtiji i brušenja vanjske i unutarnje politike i rasprava s Brankom, Zdenkom, gospođom Vilmom…, kavu ispijam s virtualnim društvom preko whatsapp-a, skype-a, facebook-a… iz cijelog svijeta. Žale se svi s kojima sam u kontaktu: U Njemačkoj izvanredno stanje, ljudima propadaju poslovi, iz Belgije mi prijatelj javlja kako vlasti zaštitne maske dijele migrantima dok ih za domicilno stanovništvo nema, drugi prijatelj iz Francuske kaže kako su vlasti potpuno zakazale – uvele represiju, zabranile okupljanja, poslale vojsku na ulice, no nema maski, testova na virus, respiratora. Ako ništa drugo, bar se Macron na neko vrijeme elegantno riješio ‘žutih prsluka’. Iz Rusije, pak, žena u panici zove i žali se na povišenu temperaturu. Nadamo se da je obična prehlada jer, sezona grijanja je završena, a u Moskvi je jako zahladilo.

U prvom sam ‘Dnevniku iz karantene’ spomenuo i ‘Upute za samoizolaciju’ koje je izdao HZJZ i koje su mi uručene po slijetanju u Zagreb. Trenutno, još uvijek pokušavam, bezuspješno, shvatiti ‘što je pjesnik želio reći’ sa sljedećom formulacijom:

“Bliskim kontaktom smatra se kontakt na udaljenosti manjoj od 2 metra u zatvorenom i manjoj od 1 metra na otvorenom prostoru dulje od 15 minuta“

Raspravljao sam o toj formulaciji, telefonski naravno, s nekoliko prijatelja i svatko ju je protumačio drugačije. Dakle, da dovedemo stvar do apsurda, bliski kontakt nije seksualni odnos, ukoliko traje 14 minuta i 50 sekundi (ovih deset sekundi bonusa sam uračunao za predigru)?

I koliko se puta dnevno taj kontakt, koji nije bliski prema HZJZ, smije ponavljati, odnosno koliki je vremenski odmak neophodan između dva takva ‘ne još bliska kontakta’?

Jer, ako je moje tumačenje pravilno, ta samoizolacija i ne treba biti baš tako dosadna.

No šalu na stranu – slušajte službene upute koje objavljuju vlasti RH, kakve god one bile (vlast, ne upute), čuvajte svoje bližnje i sebe i… čitajte normabel.com!