Kako je, zašto je i uz čiju pomoć 20-godišnji Kujtim Fejzulai, Albanac porijeklom iz Sjeverne Makedonije, rođen i odrastao u Austriji, 02. studenog u 20 sati navečer krenuo u svoj 9-minutni krvavi pohod?
Kako to da je samo 7 minuta nakon prve dojave o pucnjavi neutraliziran od strane austrijskih specijalaca? Iako je većina mainstream medija ispočetka pričala kako je riječ bila o individualnom pothvatu ‘usamljenog vuka’ (lonley wolf), bilo je potpuno razvidno, uz upotrebu informacija iz javnih izvora, elementarne logike i vlastite glave, kako je riječ o operaciji koju 20-godišnjak nije mogao izvesti sam. No tko su mu bili suradnici? Kako je nabavio oružje? Gdje je treniran? Jer, po video snimkama do kojih je redakcija normabel.com došla, Fjezullai je očigledno prošao nekakvu, doduše traljavu, kratku obuku. Naime, dobro obučeni terorist bi, s istim naoružanjem, na istoj trasi, u istom vremenskom razdoblju, iza sebe ostavio puno više od četvero ubijenih i 20-ak ranjenih, a vjerojatno bi se i živ izvukao iz svega. Iako je i Fejzulai, prema našoj redakcijskoj istrazi koja je još uvijek u tijeku, dok iz bečkog hotela pišem ovaj tekst, mogao iz svega izaći živ, da je bio samo malo brži.
Samo neke od scena koje je monstrum ostavio za sobom u bečkom ‘Bermudskom trokutu’
Kako su organizirani islamistički teroristi u Beču, Austriji, Europi…? Tko njima upravlja? Tko ih financira?…
Stotine pitanja vrzmalo se u glavi, odgovore na neka sam dobio, na mnoga nisam. A želio sam složiti cijelu sliku koju ću razastrti čitateljima normabel.com portala koji su, nadam se, već navikli na ovakav način novinarskog rada koji je, nažalost, odavno zaboravljen u medijima.
Od trenutka kada je objavljena vijest o napadu bio sam u stalnom kontaktu s prijateljima iz Beča, izvrsno upućenim u situaciju. No, da bih dobio cjelovitu sliku, unatoč više nego relevantnim izvorima informacija, nije bilo druge već sjesti u auto i otići za Beč. Jer analitičari iz dnevnog boravka, kojima je najveća pustolovina otići na kavu u centar grada i navečer biti gost na mainstream televizijama gdje prosipaju svoje ‘znanje’ o svemu su kategorija javnih djelatnika koja je vrlo visoko na ljestvici onih koji mi užasno idu na živce.
U tekstovima na normabel.com portalu koje ćemo objavljivati narednih dana, iznositi ću odgovore na ta pitanja, no za početak najnovija vijest: Kancelar Austrije Sebastian Kurtz danas je objavio kako je prihvati seriju zakona u cilju zaustavljanja terorizma! Izazvati će to, bez sumnje, pravu histeriju u mainstream medijima, lijevo-liberalnim, socijalističkim, zelenim i ostalim srodnim političkim opcijama, nevladinim udrugama, u Briselu koji, imamo za to dokaze, iz proračuna EU financira terorističke organizacije… A u islamističkim krugovima izbiti će histerija i panika koja će vjerojatno rezultirati novim napadima. Ali, kako kaže poznata izreka: ‘Ne možeš napraviti kajganu, a da ne porazbijaš nekoliko jaja’.
Širenje političkog islama postaje tako kazneno djelo! Dobar dio islamskih bogomolja za koje su tajne službe ustvrdile da se u njima poziva na usostavu ‘Islamske države’, u kojima se vjernike fanatizira, poziva na đihad i sl. – biti će zatvoreno.
Radi se registar imama koji će smjeti propovjedati, a pooštravaju se i zakoni o financiranju iz inozemstva vjerskih skupina!
Ali, vratimo se našoj slagalici. Na jedno od pitanja – zašto je Kujtim Fejszullai odabrao upravo večer 02. studenog za svoj pohod, odgovor nam je možda stigao od starog prijatelja iz austrijskog sigurnosnog sustava:
‘Pomno planirana operacija kodnog imena ‘Ramses’ trebala je započeti u 3 sata u noći, 03. studenog, a Fejzulai je u napad krenuo tek 7 sati ranije. Naše su sumnje da je informacija procurila iz sustava, a već su detektirani mogući krivci koji se još ispituju – uglavnom je riječ o službenim prevoditeljima za turski, arapski, albanski, urdu, čečenski… i ostale jezike koji su materinji potencijalnim sumnjivcima. Još je nejasno jesu li se Fejzullai i njegova ćelija uspaničili znajući da će te noći biti privedeni ili je neka ‘viša istanca’ koja koordinira terorističke ćelije zaključila kako je bolje žrtvovati jednu ćeliju, pa da se ostale sakriju, konsolidiraju, očiste potencijalne dokaze, dok se sustav bavi napadom, pa ‘pritisnula dugme’ i pokrenula ćeliju Kujtima Fejzullaia…’, objasnio je.
‘To mi onda i objašnjava činjenicu da je reakcija snaga sigurnosti bila izuzetno brza, zar ne?’, pitam.
‘Od ukupno 440 pripadnika elitne antiterorističke jedinice ‘Cobra’ – od kojih je 400 operativnih dok je 40-ak logističara, gotovo 300 je bilo dan prije napada stacionirano u Beču, poslano dakle iz cijele Austrije. To ti nešto kaže… Osim toga, nakon početnog šoka, u roku od samo tri sata snage sigurnosti su privele dvadesetak ljudi osumnjičenih za terorizam, a 12 njih još je zatvoreno i pod istragom, dakle, popisi su bili spremni iako bi, da operacija ‘Ramses’ nije provaljena rezultati bili puno bolji. Nemaš pojma kakva je čistka krenula u tajnoj službi, prvi je ‘skinut’ šef tajne službe u Beču, a ide se dalje. I dublje…’, nastavio je objašnjavati pojašnjavajući organizaciju i strukturu obavještajnog aparata u Austriji kojeg očito čeka temeljita rekonstrukcija. Naime, prema njegovim riječima, 80% njihovog rada usmjereno je prema detektiranju ‘ekstremne desnice’, tzv. ‘neonacista’, nacionalista…, manji dio bavi se organiziranim kriminalom, a manje od 20% bavilo se islamistima i terorizmom. Rezultat je to dugogodišnjeg kadroviranja socijalista i zelenih kojem je kancelar Kurtz očito odlučio sada stati na kraj.
Austriji treba i rekonstrukcija u pravosuđu. Jer Kujtim Fejzullai, iako pravomoćno osuđen na 22 mjeseca zatvora, pušten je na slobodu nakon 6 mjeseci i uključen u postupak tzv. deradikalizacije, neku vrstu ‘školice’ kojom su oni koji su ju osmislili, namjeravali predavanjima i opservacijom polaznika, od radikalnih islamista – potencijalnih terorista, u nekoliko mjeseci stvoriti lojalne i integrirane Austrijance. Naravno da je Fejzulai uspješno prošao taj proces. Bilo je dovoljno da tek nekoliko dana prije nego što će napasti, izjavi svom mentoru kako oštro osuđuje terorističke napade u Francuskoj. Ta im je izjava bila potvrda da su uspješno ‘reprogramirali’ godinama stvaranog teroristu, okrutnog ubojicu. Da nije tužno, grozno, apsurdno…, bilo bi smiješno.
Nakon susreta s njim, krenuli smo dalje, stopama Kujtima Fejzulaia, pokušavajući shvatiti kako je i na koji način krenuo u svoj pohod, baš u bečkom, tzv. ‘Bermudskom trokutu’ – dijelu grada koji je pješačka zona prepuna lokala s terasama punim mladih koji se ovdje zabavljaju svake večeri. Osim što je taj dio grada poznat po tome, tu je i sinagoga, židovska bogomolja koja je u vrijeme napada, doduše, bila zatvorena, no ona, zaključili smo, niti nije bila cilj 20-godišnjeg terorista, već usputna postaja. Na taj obilazak, tragovima fanatičnog ubojice, krenuli smo u pratnji drugog domaćina, starog prijatelja koji je do prije desetak godina i sam bio pripadnik postrojbe Cobra, najelitnije antiterosrističke postrojbe u Austriji. S njim sam davno, prije 16-ak godina i sam prolazio obuku u Švicarskoj i Izraelu. Nakon nje, mnogi od naših ‘suboraca’ započeli su raditi kontraktorskim kompanijama na užarenim svjetskim točkama poput Afganistana, Iraka, neki su još uvijek u tom poslu. Ja sam se, nažalost, vratio u hrvatske medije, a on u svoju postrojbu. No ubrzo se otisnuo u privatne vode, izašao iz sustava i posvetio se privatnom biznisu u istoj branši. Naravno da je i dalje u kontaktu sa s bivšim kolegama iz postrojbe i dobro zna što se zbiva unutar sustava. Ipak, iznenadili smo ga našom početnom konstatacijom kako je Fejzulaia na mjesto na kojem je započeo svoju devetominutnu ubilačku misiju, doveo automobilom njegov suradnik koji ga je na istom mjestu i čekao, da ga evakuira prije nego što se policija konsolidira. No prevarili su se podcijenivši policijske snage koje su bile angažirane. Tako da su ga samo stotinjak metara od mjesta na koje se vraćao i gdje ga je, vjerojatno, čekao suradnik, upucala dvojica pripadnika postrojbe WEGA – dijela bečke policije obučenog za posebne namjene.
Njegova prva žrtva, tragičnom ironijom, postao je njegov sunarodnjak – 21-godišnji Nexhip Vrenezi. Nakon njega, ranivši još nekoliko gostiju na terasi lokala, ubio je konobaricu – metcima iz njegovog kalašnjikova – automatske puške ‘Zastava’ M 70, ubijena je Vanessa Preger-McGillivray, 24-godišnja Njemica, studentica u Beču, koja je konobarenjem popunjavala svoj studentski budžet.
Potom je krenuo dalje… No o svemu u sljedećim nastavcima!