Nije bolest sve što boli, kažu stari ljudi, isti oni koje saborski zastupnik Ivan Pernar, neradnik svoje vrste, prodavač magle, teorija urote i šupljih priča ovih dana krivi za zastoj ekonomije, odnosno svega.

Pernar je, podsjetimo,  sve starije ljude proglasio suvišnima, jer ako ih zaraza korone poštedi, imaju još ionako samo “dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje” vremena za život. Po njemu, ekonomija, odnosno profit, važnija je od života, posebice života slabih i nemoćnih.

Hitler je htio očistiti “arijevsku” rasu od ljudi s posebnim potrebama, od homoseksualaca, slabijih. 

“Ja razumijem vašu želju da bi htjeli da vam preci žive što dulje, ali smatrate li normalnim da cijela država mjesecima bude paralizirana i u karanteni zato da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje” – napisao je Pernar i naravno, ostao živ.

Pernar je zapravo napravio koncept prirodne selekcije, on bi ga ubrzao, prestigao bi evoluciju. Znanstvenici kažu da u prirodi ne opstaju najjači, nego oni koji se prilagode. To je bit prirode.

No, ljudska vrsta  nadišla je životinjske odnose, puke nagone, da bi na ovom svijetu bili što duže i razmnožavali s, osiguravajući opstanak vrste.

Pernar je tu evoluirao. On se prilagodio. Na valu nezadovoljstva političkim sustavom, upregnuo se spašavati Hrvatsku. Na prosvjedima, mahom preko Fejsbuka, bio je u prvim redovima. Molio je policiju da ga uhite.

Jebo takvog revolucionara kojeg murija neće ni pendrekom po leđima.

Organizirao je prosjede protiv deložacija, a kad bi se kamere ugasile, on bi otišao i ostavljao ljude koji su trebali biti deložirani u još većim dugovima. Morali su plaćati jer se nisu na vrijeme iselili.

Navodno nekad je nešto korisno i radio. Medicinski je brat. Prvo je dijete dobio s 19 godina. Drugo je dobio 2019. Otišao se s tadašnjom partnericom u Njemačku gdje je, kaže, naučio njemački. A onda je Hrvate zadesio belaj. Pernar nam se vratio.

U Hrvatskoj je prodavao političke pamflete, pa je na glasovima nezadovoljnih i željnih pravednijeg društva 2016. postao saborski zastupnik Živog zida, one stranke čiji vođe, barem većina njih, nisu digli ništa teže od  žlice, ne znaju se, kako ono stariji ljudi govore, kruha najest, a vodili bi državu.

Iako je Pernar na izborima bio na listi Živog zida, u trenutku konstituiranja Sabora ušao je u stranku Abeceda demokracije. Stranka je postala parlamentarna i stekla je pravo da, zahvaljujući tome što je imala saborskog zastupnika, dobije 333.000 kuna godišnje. No državna revizija utvrdila je da je Abeceda demokracije svoje poslovanje vodila neuredno i da nije jasno na što je točno trošila novac.

Živi zid raspao se zbog fotelje u EU parlamentu. Jebeš revolucionare koji ideale prodaju za 5000 eura plaće.  Zapravo, jebeš revolucionare koji glume revolucionare.

Pernar je tako još jednom pokazao da ga vode nagoni. On je u stanju svašta pričati, obilaziti  beskrupulozno škole, slikati se s djecom kojima bi kao trebao biti fora.

On zapravo samo pokušava preživjeti u svom surovom poiitičkom životu, prilagođava se ne bi li što duže opstao na političkom svijetu, da ima zalihe hrane, kao i svaka životinja da ima nastambu, da osigura mladunčad. Njega drugo ne zanima.

No, kako je htio penziće ranije spremiti u  grob i zajebati evoluciju i tok života, tako je zajebao sebe.

Od silnog prilagođavanja, sam je sebi utro putu propasti. Jebi ga, neke živine ne evoluiraju.

Ljudska rasa ipak jest. Smislene smo životinje koje neće ugrožavati druge pripadnike svoje vrste svjesno, starije ljude, da bismo političkom šupku zarađivali saborsku plaću.