Saniraju li Aco i Krešo zajednički štetu zbog Beljakovog bezumlja?

Acina emisija na HRT-u, državnoj TV, poklopila se točno s danom prosvjeda protiv njegovog gosta Kreše. Slučajno, naravno. Ili ne? Dok je ona od prije četiri godine, 10. travnja 2016., ipak kasnila nekoliko dana za, tada tek otkrivenim Krešinim ‘nestašlucima’ iz mladosti. No ne možeš emisiju koja se zove Nedjeljom u 2 premjestiti na utorak.

• 

• 

U nedjelju, oko 13.30 sa središnjeg su se trga u Samoboru razilazili branitelji i invalidi Domovinskog rata, udovice branitelja i djeca poginulih, građani koji su iz cijele Hrvatske došli prosvjedovati protiv govora mržnje samoborskog gradonačelnika i predsjednika HSS-a Kreše Beljaka.

U isto vrijeme, zamišljam, Krešo Beljak već je sjedio u prostoriji za šminkanje na HRT-u, na stolici do njegove sjedio je njegov domaćin Aleksandar Stanković dok im je šminkerica koja je u nedjelju samo zbog tog posla opet propustila ručak s obitelji, pudrala čela i noseve.

Ovaj se put sve poklopilo bolje nego prije skoro četiri godine, kada su njih dvojica te nedjelje, simboličkog datuma, 10. travnja, sjedili u toj istoj prostoriji i baš kao i ove nedjelje finalizirali koncept jednostanog intervjua kojeg će popularni Aca voditi s Krešom.

• 

• 

Jer ove nedjelje, Acina emisija na HRT-u, državnoj TV, poklopila se točno s danom prosvjeda protiv njegovog gosta Kreše. Slučajno, naravno. Ili ne?

Ona od prije četiri godine, 10. travnja 2016., ipak je kasnila nekoliko dana za, tada tek otkrivenim Krešinim ‘nestašlucima’ iz mladosti. Mladosti, uvjetno rečeno, jer u toj dobi, a Beljak je tada bio u 29.-oj, nekima većina muškog stanovništva je već debelo zaposlena, hrani svoje obitelji.

‘Damage control’, odnosno ‘Kontrola štete’, kako se često naziva PR-ovski postupak da se neki skandal koji izbije u javnost zataška, da se smanji šteta koju bi prouzrokovao. Ili puka koincidencija? Kao što je ‘puka koincidencija’ da Beljak sjedi u studiju hrvatske državne TV kuće dok više od tisuću ljudi prosvjeduje protiv njegovih ureda ispred zgrade u kojoj stoluje, vlada i plaćen je za to od novca istih onih koje bezumno vrijeđa.

Naravno, valja biti dobronamjeran i vjerovati kako je ipak ovdje riječ o Stankovićevom nepogrešivom novinarskom ‘šestom čulu’, osjećaju za timing. A ne, kako bi možda netko zlonamjeran mogao sugerirati, o naručenom i odrađenom poslu između dva partnera, koja ionako žive od novca iz državnog proračuna i pretplate sve siromašnijeg i poniženijeg naroda.

E da, skoro, pa zaboravih. Krešo Beljak je u tom prvom nastupu kod Ace, banalizirajući grijehe ‘iz mladosti’ za koje je pravomoćno i osuđen, pričao o tome kako su automobile otvarali kovanicom od 50 lipa, onako, da pokušaju može li se. Jasno, od 1999. godine kada se to zbivalo, do 2016. kada je sve izašlo u javnost, proteklo je puno vremena, pa čovjek, posebno ako je na Beljakovim funkcijama, s hrpom obaveza, gradskih, saborskih, stranačkih…, lako zaboravi sitnice. Naime, prema pouzdanim informacijama za koje još uvijek navodno postoje pisani dokazi, nije bila riječ o kovanicama od 50 lipa već navodno o tzv. ‘Belgijaneru’. Većoj čeličnoj napravi posebno konstruiranoj upravo i samo za ono za što ju je predsjednik HSS-a i zastupnik u Hrvatskom saboru navodno upotrebljavao – za provaljivanje u automobile, odnosno, razvaljivanje brave na vratima auta. Možda se tom političaru razlika između nedužne male kovanice s velebitskom degenijom na poleđini i teškog čeličnog profesionalnog provalničkog alata, čini neznatnom, no ipak postoji. Bar mala. Kaj ne Krešo?