Euractiv, ‘Think-and-do–tank’ za ‘zdrave medije u Europi’ – hrvatska redakcija
Ono kad bubneš i ostaneš živ: „Rusija je, realno, velika sila samo po svojoj geografskoj veličini, prirodnim resursima koji s time dolaze, po svojoj povijesti i mjestu stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta te po – nuklearnim bojnim glavama, nekoliko tisuća njih“. I skočiš sam sebi u usta!
Jer autor ovog citata htio je ismijati Rusiju, a u biti je naglasio njene osobitosti kao istinske velesile. Taj je pojam tijekom Hladnog rata bio namijenjen samo dvjema državama, Sjedinjenim Državama i pokojnom Sovjetskom Savezu, kao predvodnicama dvaju suprostavljenih vojnih blokova i nuklearnim super silama. Nakon pada Berlinskog zida i raspuštanja Varšavskog pakta SAD su na vrhu ostale usamljene, a George W. H. Bush je 11. rujna 1990. u Kongresu nazvao to novim svjetskim poretkom. No jednopolarni svijet ipak nije vječno trajao, javno ga je pokopao Vladimir Putin u svom čuvenom govoru na sigurnosnoj konferenciji u Munchenu 2007.
Kako odrediti tko je danas velika sila? I čime? Ako se vodimo hladnoratovskim mjerama, po principu vodstva vojnog bloka to su samo SAD, a po principu posjedovanja nuklearnog oružja popis je puno duži – opet SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i, neslužbeno, Izrael. Aleksandar Dugin, autor teorije multipolarnog svijeta, smatra kako status pola određuju njegova geopolitička, ideološka i gospodarska moć te je takvima nazvao SAD, Kinu i Rusiju.
Geopolitička moć svake od njih je neosporna, ideološka i ekonomska moć očite su za SAD i Kinu, dok se Rusiji kao ideologija pripisuje euroazijatstvo, a ekonomski je moćna zbog njenog bogatstva sirovinama, posebno energentima, kojima dominira u Euroaziji, odnosno geopolitičkim rječnikom Halforda Mackindera rečeno, Heartlandu.
S druge strane, jednom godišnje kada se održava samit G7, od 1997. do ožujka 2014. G8, kada je Rusija suspendirana zbog aneksije Krima, mediji nas izvještavaju o sastancima sedam najmoćnijih zemalja svijeta. Ovaj forum industrijski najrazvijenijih zemlja svijeta osnovan je nakon velike naftne krize 1973., a čine ga SAD, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Japan, Prema listi zemalja s najvećim rastom BDP-a Međunarodnog monetarnog fonda za prošlu godinu, u prvih sedam gospodarskih najjačih zemalja su Kina i Indija, na 2., odnosno 5. mjestu, a iz „velike sedmorke“ ispali su Italija (8.) i Kanada (10.).
A kada bi smo za kriterij velesile uzeli, navedene na početku teksta, geografsku veličinu, prirodna bogatstva, dugotrajnu povijest države, članstvo u Vijeću sigurnosti, nuklearno oružje i mjesto među industrijski najrazvijenijim zemljama svijeta (Rusija je na 11. mjestu), Rusija, sa SAD-om (bez dugotrajne povijesti) i Kinom (bez prirodnih bogatstava) dijeli prvo mjesto sa zadovoljenih pet od šest kriterija. Za sada, dok joj Zapad sankcije ne ukine.