Novi val migranata koji provaljuje preko granice Turske s Grčkom i Bugarskom, premda se to još uvijek mnogima ovdje čini daleko, doći će ubrzo i u naše krajeve. Nevladine udruge i mainstream mediji spremno ih čekaju. Pa nije zgorega da podsjetimo čitatelje koje će isti opet zasipati potresnim fotografijama i pričama na neke takve slične, nedavne, medijske operacije.
Najnoviji primjer kako se proizvodi istinski fake news dolazi s granice Turske i Grčke:
Iza bodljikave žice i kordona grčkih policajaca koji očajnički pokušavaju zaštititi granicu svoje države od organizirane najezde, su i brojni predstavnici medija koji neumorno kamerama love potresne scene. Djeca, još ako su zaplakana, musava, vrište, glasno plaču, najdraži su im objekt. Jer prizor jadnog djeteta izazvati će empatiju kod svakog. To što među migrantima djeca, ako su uopće njihova, a ne pokradena ratna siročad koju mnogi uzimaju da bi s njima u rukama lakše napredovali prema zapadu, čine tek 1 %, nikoga ne zanima.
Konkretno, video snimljen s turske strane zorno pokazuje kako se djeca koriste za PR. Donose ih u rukama dok se ova otimaju, naginju ih iznad vatre i dima kako bi ih dodatno užasnuli, rasplakali, preplašili vatrom i dimom im istjerali suze na okrvavljene oči, pa onda s njima u naručju trče pred žicu i vriše pokazujući ih fotoreporterima s druge strane.
Te će šokantne ‘spontane’ fotografije u roku od pola sata osvanuti na naslovnicama izazivajući tugu, sućut, kod svakog tko ih vidi. Ne razmišljajući o tome kako su nastale.
Potresna fotografija za koju je autor dobio čak Pulitzerovu nagradu, prikazuje šokantnu scenu: uplakana majka koja zapomaže s malim djetetom u naručju na prljavim željezničkim pragovima neke mađarske postaje, te hrabri muž koji svojim tijelom štiti vlastitu obitelj od, vidi se na fotografiji, zlih mađarskih policajaca, hrabro vičući na njih prkosnog pogleda.
Reakcija prosječnog promatrača na taj prizor je šok i nevjerica, empatija prema jadnoj, ugroženoj migrantskoj obitelji koja je jedva spasila žive glave od pogibelji, a kada se napokon dokopala sigurnosti i ‘civilizirane’ Europe, ‘nacističke’ ih vlasti tretiraju kao životinje. Užas!
Oni znatiželjniji potrudili su se zaroniti malo dublje, pa pronašli i video snimku cijelog tog potresnog događaja. No, ‘gle vraga!’, kada se pogleda snimka, dojam je ipak nešto drugačiji. Stoga normabel.com donosi obje verzije, a naši su čitatelji dovoljno pametni da prosude sami.
Izvor: EuroNews
Izvor: BBC News
Cijeli civilizirani svijet digao se na noge kada je objavljena fotografija ‘zle mađarske snimateljice’ Petre Laszlo, preko čije noge se sapleo migrant u trku s djetetom u naručju. Prizor koji tjera suze na oči zbog jadnog čovjeka, a istovremeno krv ključa zbog mržnje prema bešćutnoj Mađarici. Petra Laszlo je ekspresno otjerana s posla iz mađarske redakcije N1 TV nakon objave te fotografije, ‘nevladine udruge’ dižu tužbe protiv nje, migrant koji se sapleo preko njene noge postaje planetarni heroj – istog trenutka dobiva azil u Španjolskoj, posao, privilegije, a kada se još saznalo da je nogometni trener, angažira ga i poznati nogometni klub Real Madrid. Happy end. Nezamijećene ostaju informacije koje su ubrzo, alternativnim kanalima, isplivale van. ‘Trkač’ – Osama Abdul Mohsen, se u Mađarskoj našao bježeći iz Sirije gdje je kao pripadnik terorističke organizacije činio zločine. Istina, nekada je bio nogometni trener, no kasnije je nogome, valjda, trenirao koristeći odsječene glave zarobljenih nevjernika umjesto nogometne lopte. Istinu su na vidjelo stavili sirijski Kurdi objavivši čak i fotografije s njegovog, ubrzo iščezlog facebook profila
Osama Abdul Mohsen – nogometni trener tadasšnjeg sirijskog nogometnog kluba Al Fatwa – označen kao ISIL-ov terorist 
Screenshot Abdulovog Facebook profila na kojem tvrdi kako je član Nusra Fronta u borbi protiv Kurda pored Amudeha (profil je ubrzo ugašen) 
https://www.counterextremism.com/sites/default/files/threat_pdf/Nusra%20Front%20%28Jabhat%20Fateh%20al-Sham%29-10172019.pdf
HRVATSKI PRIMJER
Priča koja je potresla Hrvatsku, ali i cijeli svijet – jadni Sirijac koji je sigurnost za svoju malenu kćerkicu i sebe pokušao naći na zapadu nije imao sreće sa ‘zlom hrvatskom policijom’ – uspio je s djetetom u naručju nekako ilegalno preći u Hrvatsku, no tu je naletio na našu policiju koja je njega vratila natrag u Bosnu, dok se djevojčici izgubio svaki trag. Očajan otac ridao je pred objektivima brižnih mainstream medija, ‘nevladine udruge’ podigle su ‘crveni alarm’, u MUP-u se pod pritiskom javnosti pokrenula istraga…
Aktivisti su vrištali od užasa po društvenim mrežama ističući nesretnu sudbinu djevojčice i njenog brižnog oca kao primjer brutalnosti i neljudskosti hrvatske policije…
Svi su za zebnjom i suzama u očima pratili razvoj situacije moleći za sretan epilog te potresne priče koja je punila novinske stupce i ispunjavala minutaže na TV kanalima.
No, epilog je bio nešto drugačiji od onog koji su očekivali, pa je cijela priča odmah zataškana. Naime cijela je priča, zapravo, bila jedna velika laž. Djevojčica nije postojala, bar ne u ovoj priči. Migrant ju je nevješto izmislio kako bi opravdao svoj ilegalni prelazak granice, a neki, jako angažirani mainstream mediji odmah su je prenijeli kao činjenicu.
Tweet istaknute aktivistice 
Reakcija javnosti 
Wadie Ghazi Sineid i Maja Sever 
Aktivističko privlačenje pozornosti na potpuno neprovjeren događaj bez imalo sumnje – aktivistica pokreće lavinu komentara i viralizira događaj bacajući blato na policiju i sustav u cjelini 
Tužna fotografija Sineida i djevojčice za koju se istragom utvrdilo da nije bila u događaju, niti je njegova kći
Potresne fotografije hrabrih fotoreportera koji su bilježili dramatične scene na migrantskim rutama redovito su nagrađivane prestižnim strukovnim nagradama. Scene u kojima očajni migranti očajnički držeći u rukama dijete pokušavaju isplivati iz uzburkanog dubokog mora lome srca većine normalnih, prosječnih ljudi. No dobar dio tih fotografija su tek izrezani dijelovi šire slike – pokraj migranta koji se s djetetom u naručju bori za život, trudi se da ga ne poivuče u dubine olujno more, zapravo stoje ostali koji pljuskajući po površini vode, stojeći u plićaku do koljena, aranžiraju scenu koju ‘fotoreporter’ neumorno fotka, da bi kasnije, na računalu, izrezao ono za što se kasnije okitio nagradom.
Na prizorištima tih scena bio je i autor ovih redaka. Na otoku Lezbosu, na strani prema turskoj obali gdje dolaze migranti koje prevoze krijumčari, dobrih se stotinjak metara plaže može prohodati. No koga briga?
Njihove paraobavještajno-propagandne operacije, iako odavno provaljene, još uvijek pale budući da su glavni, mainstream mediji, u njihovim rukama. Prisjetimo se samo rata u Siriji i notornih ‘Bijelih kaciga’. U svijet su dolazile potresne scene požrtvovnih humanitaraca koji spašavaju ljudske živote. Kada je na vidjelo izašla istina, isti oni koji su ih hvalili i razvaljivali na naslovnicama, odjednom su se ušutili.
