Hrvatska diplomatkinja Elizabeta Mađarević postala je poznata i izvan granica Hrvatske prošlog ljeta kada je jedan portal objavio neke njezine postove s privatnog Facebook profila. Jednu fotografiju iz Grčke, kao impresiju s ljetovanja, koja govori o ‘bijelim Europljanima’ (zamislite, netko se drznuo primijetiti kako je autohtono stanovništvo našeg kontinenta – bijelo), iskoristili su za medijsku hajku. Po već ustaljenom modelu, s ‘hrvatskog’ portala ‘skandal’ se prelio u odabrane inozemne i domaće medije, a oni koji su trebali zaštititi državnu službenicu, umjesto toga su su, perući ruke, priključili hajci.
Nitko se nije usudio dignuti glas za Elizabetu iako su joj mediji u nekoliko dana uništili ugled, čast i ime, kao i privatnost. Neki su se ministri čak poigravali i s mišlju da joj se oduzme državljanstvo i odmah da otkaz, a javno su se od nje ogradili i njeni nadređeni – resorni ministar, premijer i predsjednica države!
Ministarstvo vanjskih poslova ekspresno ju je, pod medijskim pritiskom, povuklo s diplomatske funkcije i Elizabeta Mađarević od tada na sudu pokušava dobiti pravdu. Diplomatkinja koja je u osvit migrantske krize objavila opširan znanstveni rad s naslovom: ‘Izbjeglička kriza – najveći izazov za nacionalne države i Europsku uniju’, u kojem je predvidjela i upozorila na sve što se dogašalo proteklih pet godina, danas se nalazi na sedmom mjestu Nezavisne liste generala Željka Glasnovića za parlamentarne izbore – u 11. izbornoj jedinici.

Gotovo godinu dana ste, umjesto u diplomatskoj misiji, na sudu s vašim matičnim Ministarstvom zbog isfabriciranog skandala koji je prošlog ljeta pokrenuo jedan portal. Što se, zapravo, dogodilo?

Bilo je prilično teško biti Elizabeta Mađarević tih dana prošloga ljeta. Meni je to sve izgledalo kao noćna mora za koju nisam mogla vjerovati da se odigrava. Ne zato što se takve stvari ne događaju, jer mnogi ljudi nažalost prolaze sličnu stvar zbog toga što su mediji postali glavni akteri uništavanja nečije reputacije bez dovoljno dokaza i gotovo naslijepo na temelju rekla-kazala, već zato što nisam mogla vjerovati da je moguće zabavljati javnost tjedan dana mojom impresijom s ljetovanja u Grčkoj. Naime, i dalje mi je teško povjerovati da sam ja bila toliko važna da bi me se na takav način progonilo, a s druge strane da su ministri i javne osobe, uključujući vodeće političare, spali na takvu razinu javnoga komuniciranja i politike općenito da su u meni vidjeli Pedra koji treba visjeti kako bi se oni oprali od nečega što je zapravo jedna dobra izmišljotina određenih krugova i manipulacija nekih novinara. Teško mi je također priznati da u Hrvatskoj više ne postoje intelektualci koji nisu nečiji plaćenici i koji su dužni u ovakvim slučajevima reagirati jer se nekome pojedincu uništava život radi klikova jednog portala. Još je teže priznati da su na isto pristali i drugi novinari, i portali, pa i javna televizija koja bi se trebala kloniti ovakvih namještenih medijskih priča. Jer, bit stvari ovdje su samo moja privatna razmišljanja čiji sadržaj nije nimalo problematičan, a ne nekakav diplomatski skandal. Nekim krugovima u ovom društvu, naime, ne odgovaraju pojedinci koji se ne ustručavaju boriti se za svoje konzervativne stavove te ih pokušavaju na sve moguće načine ušutkati i maknuti iz javnog prostora optužujući ih za razne stvari. Na taj način zapravo određene političke i društvene strukture pokušavaju zadržati ili ojačati svoju političku i kulturološku hegemoniju. Kako je nedavno dr. Tado Jurić naglasio i s čime se slažem, u hrvatskoj politici kraljuju psihopati kojima najviše prijete upravo pojedinci kojima su savjest, poštenje i njihove kompetencije najvažniji i koji onda propituju sustav kojega ti psihopati uništavaju, uz pomoć većine konformista okolo njih. Takvi ljudi nažalost sjede u prvim redovima na svečanostima i organiziraju donatorske večere, a za većinu naivnih konformista oko njih, oni su pravi filantropi, katolici ili domoljubi. Hrvatska je u mreži ljudi kojima do Hrvatske nije nimalo stalo; novci iz proračuna nestaju olako, a onda se moraju organizirati prikupljanje donacija da bi se našlo bijedna četiri milijuna kuna za inkubatore u Petrovoj bolnici ili da bi se liječnike pošteno platilo. Normalne ljude bole ove činjenice i ovakva suluda raspodjela u društvu te samo psihopati mogu ići s funkcije na funkciju bez da su išta učinili za sustav koji ih hrani. Dapače, sustav državne i javne uprave je u kolapsu i propada godinama i čini se da nikoga nije briga, a za takvo stanje nisu krivi obični službenici već oni koji upravljaju sustavom, od šefova službi do ministara.