Uvode li se i u Hrvatskoj pod okriljem opće histerije zbog epidemije koronavirusa, na mala vrata zakoni koji će sada i legalizirati totalni nadzor nad stanovništvom, nad našim kretanjem, razgovorima, društvenim životom…

Iz nekog se, naime, zagušljivog ureda ponovo u javni prostor ušetao posebni (!) savjetnik premijera za nacionalnu sigurnost Robert Kopal pa nam, nakon teorije o ‘crnom labudu’ koji je HDZ-u ‘pojeo’ jednog i pol zastupnika u EU parlamentu sada, putem N1 TV, najavljuje mjere koje se ‘razmatraju’ u borbi protiv epidemije. Ukratko, riječ je o dopunama Zakona o telekomunikacijama koje, ukoliko se usvoje, a za očekivati je da će ih vladajući provući u ovoj sveopćoj panici, predviđaju legalizaciju državne kontrole privatnih telekomunikacija.

Naglašavamo, legalizaciju, budući da je malo tko pametan i do sada sumnjao kako država, ne samo naša vlastita, već i strane države, dakle i njihove tajne službe, odavno već imaju nadzor nad većim dijelom našeg privatnog života.

Naime, sva tri mobilna operatera u vlasništvu su inozemnih kompanija, niti jedan mobilni uređaj nije proizveden u Hrvatskoj, sve naše komunikacije putem interneta prolaze kroz servere kojima su vlasnici stranci, a mnogi od njih niti se ne nalaze u Hrvatskoj. Dodajmo tome i činjenicu da su redom svi mainstream mediji u stranom vlasništvu ili pod stranom kontrolom– otvoreno ili prikriveno – te da onima koji vladaju nama vladaju stranci, slika je kompletna.

Nakon 11. rujna 2001., kada je po općeprihvaćenoj službenoj verziji teroristička organizacija Al Qaeda napala SAD serijom udara otetim civilnim zrakoplovima, ekspresno je objavljen ‘Rat terorizmu’, a u sveopćoj panici i strahu uvedeni su brojni zakoni kojima je državi, pod okriljem ‘borbe protiv terorizma’ omogućeno i legalno totalno ulaženje države, preko tajnih službi, u privatne živote građana.

O tome je javno progovorio Edward Snowden, ‘vanjski suradnik’ američkih tajnih službi, informatički stručnjak koji je, kada je shvatio razmjere kontrole stanovništva odlučio istupiti u javnost. I jedva izvukao živu glavu, te danas živi na tajnoj adresi u egzilu u Rusiji.

Sada nas ne napada Al Qaeda, a niti smo mi Amerika, no i ono malo Hrvata koje je vjerovalo da ih nitko ne kontrolira, istupom ‘posebnog’ savjetnika Andreja Plenkovića trebalo bi izgubiti i tu iluziju.

‘Napao’ nas je virus. Bolest. No epidemija će, ako Bog da, uskoro prestati, no zakoni će ostati.

Stoga pitamo (ne savjetnika, jer nas crni labudovi ne zanimaju) već Vladu RH:

‘Ukoliko je osobi kojoj je određena mjera samoizolacija zbog sumnje na zaraženost koronavirusom, zašto mu se ‘a priori’ ne vjeruje da će se je i držati, već se uvodi zakon kojim će se locirati njegov mobilni uređaj. Tehnički, na isti se način može pod nadzor staviti i bilo čiji mobilni uređaj. Je li svaki stanovnik RH bilo kojim zakonom obavezan za svoj novac kupiti mobilni uređaj, plaćati pretplatu stranom teleoperateru, da bi sve to poslužilo državi i njenim službama da ga prate? Ukoliko nije, a nije, čemu uopće takav zakon? Postoje drugi načini: npr. Narukvice koje se za razdoblje ‘samoizolacije’ stavljaju na ruku ‘samoizoliranima’, a nakon isteka se skidaju i vraćaju. Tehničke mogućnosti koje su na raspolaganju, osim kretanja, omogućuju i uvid u poruke i snimanje razgovora. Tko i kako jamči da će uopće, a i kada, takav zakon prestati važiti?’

To su samo neka od pitanja koja se nameću nakon istupa savjetnika premijera.