U krugu od 40 kilometara, nisam vidio nijednu kravu, tele ili ovcu – ljudima se ne isplati držati blago
Nakon sedam godina otkad je Hrvatska postala punopravna članica EU-a, osjetili smo sva “blaga što višnji Bog nam je d’o” tim ulaskom, kako su nas uvjeravali naši političari. Iako raste samo izvoz Hrvata, ipak sam želio provjeriti ono što nikako nisam vidio.
Ne budi lijen, uzeo sam svog Ljepotana, montić s 29 cola kotačima na kojima su “traktorske” gume, XT-fact pro Deore oprema, i krenuo u potragu za hrvatskim blagom. Ne u potragu za zlatnim polugama, jer ih je HNB odavno prodao, nego za stokom. Tako su naši pređi nazivali stoku. Bilo im je blago.
Foto: Normabel/Igor Zovko
Krećem iz Svete Klare, pa preko nadvožnjaka na Sisačkoj, skrećem desno, u Čehe. Ondje ljudi imaju dosta zemlje, ali – krave, telića pa ni ovce ne vidjeh ni nakon četiri kilometra pedaliranja. Krenuo sam put Odranskog Obreža. Na blagom nasipu odteretnog kanala Sava-Odra-Sava, predivna zemlja koje ljudi obrađuju. No, krave ni na vidiku.
Tek u Odranskom Obrežu, nakon nekih šest kilometara vožnje, ugledah natpis: Prodajem kukuruz i sijeno. Komu sijeno i zašto prodaju, ne znam. U istom sam dvorištu vidio par koka i guski.
Nastavljam prema Donjem Dragonošcu. Do tamo mi treba još nekih 7,5 kilometara. Oko mene se izmjenjuju oranice i šume, neke su privatne, a neke su lovišta. Na jednoj neobrađenoj povećoj čestitc poznati natpis: Prodajem zemlju.
Prolazim cestom kroz šumu, dan je lijep, zemlja predivna, obiđe me me tek pokoji auto i kamion s trupcima. Ni na tom komadu puta nisam vidio nijednu domaću, a ni divlju životinju.
Nakon nekih 35 minuta ukupnog pedaliranja, stigao sam u Donji Dragonožec.
Mjesto, kaže Wikipedija, pozivajući se na podatke posljednjeg popisa stanovništva, ima 161 domaćinstvo.
Parkiram Ljepotana, zaključavam ga (čast svakom, vjera nikom), jer je moje jedino prometalo i ulazim u lokalni kafić na čašicu odmora i usputnog razgovora. Domaćica i gosti uljudno me pozdravljaju.
Iako biciklisti često svrate, opet se čude mojoj odjevnoj kombinaciji. Svjetlo zelena drečava sportska jakna koja sevidi s Mjeseca, narančasto drečava bicilistička majica dugih rukava, crne biciklističke tajice u kojima izgledam kao ružnija verzija ocvalog baletana – složio sam boje kao semafor – ništa ni s čim se ne slaže. Ali to je zbog toga da budem uočljiv na cesti. Skidam kacigu i naručujem pivo.
– Oprostite, molim vas, imam jedno pitanje – rekoh vlasnici kafića. Često prolazim ovuda i brine me ne ono što sam vidio, nego što nisam.
– Kaj, mladi gospon – uzvraća mi gazdarica.
– Sve sam vidio, predivna polja, šume, oranice. Ali, nisam vidio nijednu kravu, nijednu domaću životinju – govorim.
– A joj, pa nećete ih ni vidjeti. Ljudima se ne isplati, sve je kriva naša vlast. U selu imamo samo dvije obitelji koje imaju par krava, a jedna drži svinje. Ljudi se iseljavaju – govori. Stariji gospodin domeće da se uz ovakve vlade ne isplati ni živjeti, a kamoli držati stoku.
– Kakvo je stanje u Gornjem Dragonošcu – pitah za selo na brdu iznad.
– Isto – reče mi.
Sjedam na Ljepotana i krećem u brdo. Krajolik je predivan. U susret su mi prošla dva autobusa, jedan lijepi putnički, koji je prevozio djecu u školu, a drugi je ZET-ov. Taj je kraj, koji spada pod četvrt Brezovicu, dobro povezan sa Zagrebom.
Nakon nekih dva kilometra uspona, začuh glasanje.
– PJEVAC!!!!! Golemo – rekoh sam sebi. Nisam se zaustavljao, nego sam produžio.
Na križanju za Lipnicu, koja je desno, ja skrećem blago lijevo, prema Havidić Selu. Taj je kraj šumovit, uglavnom su to privatne šume. Poneka kuća i vikendica i Zagreb u daljini. Ni tu nisam vidio blago. Uslijedila je nagrada, pa se spuštam prema Markuševcu Turopoljskom. Najviša brzina bila mi je oko 53 na sat. Nijedan mi pas nije izletio. Valjda više nemaju što čuvati. Nakon spusta idem prema Lukavcu.
Stajem i ulazim u lokalni kafić nadopuniti mobitel i zveknut’ još jednu pivušu.
Radnici na pauzi na jukeboxu puštaju cajke. Iz prosvjeda protiv te glazbene antikulture, stavljam slušalice i na mobitelu puštam Sex Pistolse. Na pamet mi pada legendarni zagrebački grafit: “Slušajte sve, samo cajke ne!”.
Brzo sam nastavio dalje. Nakon nekih pet kilometara, ulazim u Odru i krećem prema Čehima, pa opet preko Sisačke u Svetu Klaru. Prešao sam Ljepotanom krug od 40 kilometara, a nisam vidio ni jedne krave, teleta, ovce…Samo oranice i predivnu prirodu.
Uglavnom ljudi siju kukuruz. Dobro je, rekoh sam sebi, dok je kuruza. Kako je krenulo, uskoro će rasti korov.
Jer matematika ne laže. Naime, iako Ministarstvo poljoprivrede potiče govedarsku proizvodnju s više od 14 različitih mjera, prema Jedinstvenom registru domaćih životinja, broj svih kategorija krava, bez obzira na proizvodnju, u posljednjih se šest godina smanjio za oko 27.200 odnosno, 15 %.
U isto vrijeme smanjio se broj gospodarstava na kojima se uzgajaju goveda, pa je sada tih nešto više od 153.700 krava u 21.500 stada, što je smanjenje broja stada za 29 %. Istodobno raste uvoz, ali i izvoz.
Uvozi se uglavnom telad, a izvozi junad. U vanjskotrgovinskoj razmjeni goveda vrijednost uvoza je s 55 u 2013. porasla na 70 milijuna eura u 2018., a izvoz s 15 na 45 milijuna eura. Isporučene količine kravljeg mlijeka pokazuju trend laganog opadanja, procjenjuje se (jer još nisu dostupni podatci za prosinac 2019.) da će prošla godina završiti s 20-ak tisuća kilograma manje isporučenog mlijeka u odnosu prema prethodnoj. Broj isporučitelja mlijeka sa studenim prošle godine bio je 4687, a, primjerice, 2013. bio je 11.018. Statistika udjela isporučitelja mlijeka prema količinskim razredima pokazuje da 25 % proizvodi više od 50.000 kg mlijeka godišnje. Znatan je i podatak da u ukupnom broju isporučenih količina ovih 25 % velikih isporuče više od 83 % ukupne količine mlijeka u RH.
Domaći čovjek ne može preživjeti od stoke. Uvozna mlijeka, s 0,8 posto mliječne masti u trgovačkim centrima na akciji budu i po 4 kune. Ostanemo li bez stoke, plaćat ćemo uvozno mlijeko sumnjive kvalitete 2 eura po litri, što već prijeti, zbog sličnih razloga, i Bugarskoj. U igri velikih, znamo, najebu mali.
I ostanu bez blaga. A onda (p)ostanemo sirotinja u svom i na svom.