
U zemlji slavonskih hrastova previše je panjeva koji odlučuju o tuđim životima.
Jedan takav ekonomski panj je sindikalist Vilim Ribić, čovjek koji cijeli svoj radni vijek nije radio ni dana u realnom sektoru. Istina, čovjeka plaća članstvo da štiti njihove interese. No kad se interesi jedne skupine suprotstavljaju interesima šire zajednice, društva, onda je riječ ili o elementarnom nepoznavanju funkcioniranja društva, države, ili je riječ o opasnoj sebičnosti.

Ribić je tako napisao da otpuštanja u javnom sektoru ne bi ništa riješila. Privatni sektor je na izdisaju,u devet dana je bez posla ostalo 6000 radnika, javni postoji od privatnog, privatni grca i lomi se, ali Ribič ima rješenje: Država treba tiskati novac, zadužiti se da javni sektor ne trpi. Privatni tko šiša.
Zalud što ekonomisti govore da je to neodrživo, nemoguće, jer ako nema privatni, kako će se puniti javni sektor? Nema veze, tu je Ribić.
On je time samo još jednom dokazao da postoje dvije Hrvatske.
Ona koja mora “rmbačiti” u tri smjene, i ona koja radi od ponedjeljka do petka sa svim blagodatima i zaštitama.
Ribić time dovodi u pitanje tri stupa nacionalne sigurnosti: Sigurnost, zdravstvo i ekonomiju. Sve ostalo je sekundarno. Za policiju mora biti novca jer nas čuva, kao i za vojsku. Za zdravstvo mora biti novca jer nas liječi. Za pravosuđe, hm o tom potom, ali i za to mora biti novca. I za školstvo mora biti novca. Sve ostalo je sekundarno za funkcioniranje društva.
E sada, treba li, primjerice, Porezna uprava imati ljude koji naplaćuju biljege za potvrde, primjerice da niste dužni državi? I još vas pita za što vam treba. Što te briga. Sva se papirologija može srediti online, a višak zaposlenih u mirovinu ili na tržište rada.
Uostalom, ova kriza uskoro će osvijestiti ljude. Ili ćemo se ‘resetirati’ ili ćemo propasti. Ako ne shvatimo da interesne skupine ne mogu razmišljati samo o svojoj dobrobiti u ovakvim krizama, onda nismo nacija, nego skup interesnih zajednica. Time će nas ekonomska kriza dotući, ne treba nam nikakav virus. Uostalom, vidjet ćete sljedećih, ne mjeseci, nego tjedana. Nažalost.