Srijeda, 22 rujna, 2021

Zagorski Mr. and Mrs. Smith, frižider ubojica, ‘istraživački novinari’ i škrte tajne službe!

Autor:

Kategorija:


‘Daj ovaj vikend malo proguglaj, voljela bih novi, sofisticiraniji i veći frižider. A sad ćeš biti i u lovi pa…’, nazvala me jučer ženica koja stiže kroz koji dan. Pa prasnula u smijeh nakon moje ‘gromoglasne šutnje’. Da je još vidjela moju zaprepaštenu facu… Kad sam se malo snašao, promucao sam tek: ‘Kakav frižider, pa imamo frižider… A lova? Pa znaš da mi je račun blokiran?’. A kroz glavu su prolazili munjevito desetci scenarija. ‘Miro nije. Božica nije… Nema valjda kameru negdje u kuhinji…

Kako moju ženicu i mene predstavlja ‘istraživač’ iz Odese, ovi gore obični su amateri


‘Ma šalim se, pa zar nisi pročitao moj status na facebook-u?’
No, da pojasnim svoj šok, prije nego što nastavim sa statusom. Nije, naime, tajna da sam prije mjesec i pol imao prilično kompliciranu operaciju na koljenu, bio prvih dana gotovo nepokretan, kasnije jedva, uz jake bolove, na štakama, tek do kuhinje ili toaleta… Sad je puno bolje, fizioterapija pomaže, ali…


Još prije dva tjedna, onako kljakav na štakama, omamljen jakim tabletama protiv bolova, odvažio sam se navečer do kuhinje ne bih li uzeo nešto za pojesti. Došao sam do frižidera namjeravajući izvaditi pakiranje mozzarele (još uz malo maslinovog ulja i češnjaka, pa imam večeru). Imamo kod kuće veliki frižider. Viši je i širi od mene. I vrata mu se otvaraju s lijeve strane. Odložio sam stoga desnu štaku ostavši oslonjen samo na lijevu, otvorio vrata i u tom trenutku štaka je kliznula po keramičkim pločicama, ja krenuo padati, jedino se držeći za dršku vrata frižidera. No iako je i viši i deblji od mene, očito nije bio dovoljno težak, tako da se naprosto nagnuo, ja nastavio padati, on za mnom dok nisam tresnuo na pod, a frižider me poklopio, sve iz njega se razasulo po meni – porazbijale se staklenke s umacima od rajčice, ajvarom, senf, jogurti…, a vrh frižidera tresnuo me posred čela. Ne znam koliko sam dugo bio bez svijesti, no nekako sam umrljan svim tim, krvav, pun komadića razbijenog stakla otpuzao do kauča, popio tabletu za spavanje, još jednu protiv bolova i zaspao. Cijeli naredni dan proveo sam u krevetu u bolovima, tek s par usputnih odlazaka do toaleta i jednim opreznim posjetom kuhinji da frižider isključim iz struje. Izgledala je kao da je u njoj eksplodirala minobacačka granata. Vrata odvaljena, puknuta ručka, pod pun razbijenog stakla i razasutog sadržaja iz staklenki, zidovi umrljani… Tek treći dan došao mi je prijatelj Miro koji je osovio frižider, popravio vrata, puknutu ručku zalijepio super-ljepilom i u grubo s poda pokupio u vreću za smeće. A koji dan potom, gospođa Božica je došla i prihvatila se krpi i sredstava za čišćenje jer sam ja još bio slabo pokretan. I sada sve izgleda kao da se nije dogodilo ništa. Kuhinja blista, frižider radi, a i čišći je nego prije pada. I onda ovaj ženin poziv! Ja nisam nikom drugom, a kamoli njoj, da ne brine, ništa pričao…Od kud, k vragu onda zna?

Za dlaku sam izbjegao smrtonosni napad zlog atentatora. Bio sam ozlijeđen, ali nastradao je i on. Sad smo obojica sanirani


I onda odem na njen Facebook profil i odjednom i meni sve postane urnebesno smiješno.
U P.S.-u njenog statusa koji je, zapravo, povod cijele ove priče, stajalo je: ‘Ovo je, zapravo, sramota za mog muža. Kad smo počeli živjeti zajedno (prije 20-ak godina op.a.) hrvatski mediji proglasili su ga francuskim špijunom. A mi smo živjeli u iznajmljenom stančiću s užasnim starim frižiderom koji me svojim bučnim brundanjem izluđivao cijele noći. Potom su ga, opet isti, proglasili izraelskim špijunom. No prokleti je frižider ostao isti. Tada sam pobijesnila: pa ako si već špijun, pa daj si nađi neku službu koja pošteno plaća i kupi normalan frižider. Kada smo se, nakon nekoliko godina službeno vjenčali, ja sam napokon kupila novi frižider. Istog trenutka su mi muža proglasili ruskim špijunom!’
I shvatih – tko kupi novi frižider, nema sumnje – ruski je špijun!
A povod tom njenom statusu bio je članak objavljen prošlog tjedna u više ukrajinskih medija, a nema sumnje da će ga nastaviti prenositi i dalje, na druge jezike.

Bagra je objavila i više fotografija koje sam snimio ja grubo kršeći moja autorska prava

Autor, neki nebitan lik, koji je sebi nadjenuo nadimak ‘Zli Odešanin’, jedan od stotina sličnih ‘istraživačkih novinara’ kakvima niti mi ne oskudijevamo, tipova koji se iz nekog razloga žele baviti ‘istraživačkim novinarstvom’, no to rade u mraku svoje sobe ispred računala. Terena nisu vidjeli, boje se po mraku otići do kioska po cigarete, a iz dna duše mrze sve. No posebno novinare koji rade novinarstvo kakvo bi trebalo biti – koji odlaze na teren, posebno u ratove, stavljaju glavu u torbu zbog informacije ili fotografije, ne libe se s vojnicima u rovu na prvoj crti podijeliti zadnju cigaretu i isprazniti bocu, kojima iznad glava fijuču geleri i metci… E, takvi su im najmrskiji. Psihijatri bi možda znali objasniti zašto. Ja mogu samo nagađati – mrze takve jer znaju da im nisu i nikada neće biti niti do pete, mrze ih jer su kukavički smradovi koji bi željeli o sebi stvoriti dojam velikih ‘istraživača’, imaju jako mala, nefunkcionalna spolovila, traume iz djetinjstva jer su ih svi u razredu čvrgali po glavi, a zbog pretilosti ih nisu puštali niti da na igralištu glume stative… Takvi, koji mogu nekako kontrolirati svoju mržnju, pretili, s majušnim, mekanim pimpekima, mrzeći i dalje istim intenzitetom strelovito napreduju u redakcijskim hijerarhijama, postaju urednici, direktori, članovi uprava… Ovi, poput smrada iz Odese ili nekih ovdašnjih, manje lukavi da šute, postaju ‘istraživači’, ‘analitičari’, blogeri, razotkrivaju, zapravo konstruiraju, cijelo vrijeme frustrirani i fokusirani na objekte svoje mržnje.
U velikom ‘analitičkom’ i ‘istraživačkom’ tekstu Aleksandar Kovalenko, kako je autoru pravo ime, ‘objašnjava’ pozadinu razaranja sela i gradova u istočnoj Ukrajini koja su se intenzivirala u posljednje vrijeme, zapravo, od kada je u Bijelu kuću zasjeo Joe Biden čija je politička karijera usko vezana uz državni udar u Kijevu 2014. i početak građanskog rata, a poslovna karijera njega i njegove obitelji uz ukrajinske naftne kompanije.

Stari drugari, politički i poslovni partneri, vratili su se na scenu


Pa tako Kovalenko ‘objašnjava’ da ruske tajne službe djeluju po ustaljenom obrascu – na teren upućuju svoje specijalne agente pod krinkom novinara koji onda izvještavaju o vojnim djelovanjima koja se, zapravo, nisu dogodila ili ih je druga strana namjerno iscenirala. Tako navodi novinarski dvojac, poznate ruske ratne reportere Dimitrija Stešina i Aleksandra Kotsa, kao primjer visoko rangiranih pripadnika GRU-a (ruska vojna obavještajna služba). Poznajem ih osobno obojicu – Dima živi pokraj Moskve u kući koju je sam izgradio sa ženom i djecom, Saša, koji je trenutno dopisnik iz Bjelorusije, izvještavao je također s puno svjetskih žarišta. Sjećam se dobro jeseni 2004. kada se vratio iz Beslana, nakon terorističke operacije, zauzimanja osnovne škole u koju su djeca krenula na prvi dan nastave nove školske godine. Ubijeno je 333 osoba, među kojima gotovo 200 djece, poginulo je i dosta pripadnika specijalnih snaga koje su, na koncu, uspjele likvidirati teroriste.
Bio sam u redakciji Komsomolske Pravde u Moskvi, Saša, koji je tada još bio klinac, mladi novinar, a našao se usred sukoba i jedva izvukao živu glavu, nakon 10-dnevne rehabilitacije došao je u redakciju. Taj ga je događaj potresao toliko da ga mnogi nisu mogli prepoznati. Ostario je 10 godina u tih 3 dana. Ruke su se tresle, palio je cigaretu na cigaretu, trusio votku na votku. Oporavio se nakon nekog vremena i nastavio, da bi četiri godine nakon toga, izvještavajući iz sukoba gruzijskih i ruskih snaga u Južnoj Osetiji bio teško ranjen. Kroz pancirku na kojoj je velikim slovima stajalo ‘PRESS’.

Saša i Dima su po ‘istraživaču’, premda pripadnici GRU, ipak samo topovsko meso (izvor:kp.ru)


No, Stešin i Kots su, stoji u tekstu koji je u međuvremenu prenesen puno puta, tek ‘potrošna roba’ GRU-a. Najvažniji operativac zapravo je, ni više ni manje, moja žena!
‘Daria Aslamova nije samo topovsko meso, potrošna roba za koju neće brinuti strada li u nekoj ratnoj zoni, već visoko rangirani agent tajne službe!’, razlaže mudri analitičar navodeći neka od njenih brojnih izvještavanja iz ratnih zona.
No onda, čitam dalje vrišteći od smijeha, autor teksta, instruiran od nekog iz Hrvatske, prelazi ni više – ni manje – na mene.


Tu dobivam nove infromacije o sebi samom – i ja sam naravno jedan od visoko rangiranih operativaca GRU-a sa sjedištem u Hrvatskoj, a područje djelovanja mi je, praktički, cijeli svijet. Upravo sam ja glavni operativac koji je svojedobno izazvao velike ‘međureligijske sukobe’ u Parizu, u Francuskoj. U Španjolskoj sam pokrenuo demonstracije za odcjepljenje Katalonije, a u Hrvatskoj sam glavni poticatelj mržnje prema ilegalnim migrantima koji gostuje na hrvatskim TV postajama! Između ostalog. Srećom, nije znao da sam, istovremeno dok su njegovi pucali iz mitraljeza s BMP2 i gađali minobacačkim granatama po mojoj ženi, ja jedva preživio pokušaj atentata kada me je u vlastitom domu pokušao likvidirati frižider. Zacijelo bi i to ušlo u članak koji autor poentira odlomkom u kojem skreće pozornost hrvatskim tajnim službama na nas dvoje – visoko rangirane operativce GRU-a koji sada odmaramo u našoj vili u Hrvatskoj.
Slični seronje su me u hrvatskim i stranim medijima već označavali, npr. Igor Alborghetti, danas utjecajni urednik u 24sata, svojevremeno me je u tjedniku Globus označio kao ‘visoko rangiranog operativca francuske vojne obavještajne službe zaduženog za zapadnu i sjevernu Europu’. Od tada sam nezaposlen, no nema veze, glavno da je narko-urednik svoje dupe iz EPH premjestio u Styriu. Optuživali su me u medijima da sam pripadnik zločinačkog udruženja koje je sakrivalo generala Antu Gotovinu dok je bio nedostupan haškom sudu.

Štoviše, bio sam ‘časnik za vezu’, danas nažalost pokojnog legendarnog francuskog generala i obavještajca Philippea Rondota, koji je, između ostalog čuven po tome što je zaslužan za uhićenje poznatog teroriste Carlosa ‘Šakala’ u Sudanu, s ovdašnjim ‘obavještajnim podzemljem’. Prikupljao sam pečate u lažnu putovnicu generala Gotovine po zračnim lukama u svijetu… Za to sam čak i službeno prijavljen DORH-u. A o mojoj karijeri u izraelskoj obavještajnoj službi Mossad izlišno je govoriti.
Kako mi, od GRU-a nije sjeo nikakav honorar na račun, a i da sjedne, Fina bi ga pokupila, ovim putem javno ih pozivam da me isplate u kešu, solarno. Jer, doista se hoću riješiti frižidera teroriste i nabaviti novi koji me neće pokušavati likvidirati.

Pročitajte više

Povezani članci