Portal ‘slobodno.com’ nakon više od dva mjeseca prisilnog mirovanja, ide dalje! Od sada, nakladnik portala je nevladina neprofitna udruga ‘Slobodno!’, no to je trenutno jedina promjena. Iako će ih vrlo brzo biti više. Ne u stilu i narativu. Radimo na poboljšanju dizajna, preslagivanju rubrika – ukidanja nekih, a postavljanja novih, truditi ćemo se biti informativniji, zanimljiviji, ali i dalje, drugačiji od većine drugih. Slobodni!
Razlozi smanjenja tempa objava od početka godine sve do dulje stanke u osvježivanju sadržaja bili su mnogostruki. I nas je, kao i većinu, još početkom 2020. godine, kada smo se, tada još kao ‘normabel.com’, krenuli vrtoglavo uspinjati, u tom usponu zaustavila ‘Operacija COVID-19’ – epidemija, prisilna ograničenja slobode kretanja, zatvaranja granica, nemogućnost bavljenja onim oblikom novinarstva kojim se najviše želimo baviti – reportažama s lica mjesta, živim susretima s ljudima, traganjem za istinom na način za koji smatramo da je najispravniji – otići, vidjeti, provjeriti, uvjeriti se…
Kao glavni urednik, a i jedini stalni autor materijala na portalu, samo sam te 2020. proveo sveukupno bar dva mjeseca u ‘samoizolaciji’, no preostalo vrijeme, na slobodi, trudio sam se maksimalno iskoristiti u traganju za pričama. Da bi na kraju te nesretne 2020. godine, za vrijeme potresa, prilikom boravka u razorenoj Petrinji koja se još tresla, nastradao.
Uslijedilo je ‘vidanje rana’, no bile su ozbiljnije nego što se u prvom trenutku činilo, tako da sam u prvoj polovici veljače završio na operacijskom stolu, a potom neko vrijeme gotovo nepokretan doma u krevetu. Još dok sam na štakama jedva uspijevao otići do toaleta, zaredali su se napadi neprijatelja: od ‘Podravke’ (‘Belupa’) na čije je čelo zasjela ‘grobarica’ Agrokora Martina Dalić koji su ultimativno zatražili da promijenimo dotadašnje ime – ‘normabel.com’, preko tko zna od koga upravljanih organizacija poput monstruoznog Faktografa i njihovih prirepaka koji su nas sustavno blokirali na društvenim mrežama preko kojih smo dopirali do većine čitatelja, Porezne uprave…
Većinu tih udaraca primao sam ležeći u bolnicama, na raznim terapijama, nastojeći se istovremeno i fizički, zdrastveno, dovesti u normalu. Još uvijek se saniram, trenutno ne u svojoj Hrvatskoj. Sada sam u Rusiji, gdje, srećom, imam obitelj u kojoj je i liječnika, pa me sada ovdje dodatno ‘krpaju’.
Osim toga, pažnja svih bila je usmjerena na pandemiju ili ‘plandemiju’, cjepiva, nuspojave… Informativni kaos, kontradikcije, informacije i dezinformacije, represije i to ozbiljne prema bilo kome tko se drzne izaći iz ‘mainstream-a’ i globalnih službenih stavova za koje sam uvjeren da su lažni, no za to nisam bio u prilici iščupati i podastrijeti čvrste dokaze, a i nisam se bio u stanju (fizičkom) nositi ili barem ići ukorak s medijima s kojima se slažem, no koji imaju puno bolju logistiku iza sebe. A samo reciklirati, prepisivati tuđe, nije moj stil.
Naravno, pod dimnom zavjesom tog globalnog medijskog COVID uragana zbivalo se puno toga bitnog, često bitnijeg za našu sadašnjost i budućnost, no većina toga provukla se nezapaženo. Ratovi, izravni i oni proxy, globalne promjene geopolitičkih odnosa, izborne prevare i krađe u ‘kolijevkama demokracije’, teroristički napadi i divljanja migranata o kojima se šuti u mainstream medijima… Kod nas, u Hrvatskoj, lokalni izbori na kojima je netko drugi, uz pomoć svojih mainstream janjičara ‘izabirao’ umjesto građana, otvaranje ‘Overtonovog prozora’ za buduće opačine koje nam spremaju pomoću tog istog zločinačkog mainstreama… U zaborav su otišle i podijeljene koncesije ‘za istraživanje i eksploataciju nafte i plina’ koje su vlasti podijelile strancima, a oni izbušili Hrvatsku, što se zbiva na razorenoj Banovini, ‘koronakriza’ zagušila je i senzacionalne tvrdnje Zdravka Mamića, sukob Pantovčaka i Markovog trga, navala ilegalnih migranata na naše granice, ono što mainstream nije uspio sakriti, zatajiti, zataškavalo se izvrtanjem teza, skretanjem pažnje…
Najnoviji primjer je, recimo, kost koja je bačena narodu – što će biti hrvatski simboli na kovanicama eura? I dok se svi glođu oko toga, je li važnija vizura Dubrovnika ili vukovarski Vodotoranj, kralj Zvonimir ili Krešimir, je li Nikola Tesla Hrvat ili Srbin…, nitko da se pita: Čekajte malo! Tko je i kada uopće odlučio našu kunu zamijeniti eurom? S kojom argumentacijom? Nisu to napravile ni bogate Danska ili Švedska, nisu ni Poljska ni Mađarska, a ni ‘siromašnije’ Rumunjska i Bugarska…
No ‘show must go on’. Tako da uz ovo moje ‘zalizivanje rana’ nastavljam: očekujte narednih tjedana, uz ostale materijale koje sam pripremao po bolnicama i serijal reportaža – i iz Rusije, ali vrlo brzo i iz nekih drugih, egzotičnijih zemalja, sa nekih mjesta na koje nitko ne ide turistički. Nadam se ćete nas pratiti.